Zbog digitalizacije i modernih tehnologija izgleda kao da današnje društvo sve zna, razumije i kao da nema teme o kojoj se ne može slobodno raspravljati i istovremeno raspolagati s mnoštvom informacija. Međutim, u tom istom suvremenom društvu i dalje postoje neke teme o kojima se ipak treba još puno raspravljati i koje bi trebale u javnom (i privatnom) prostoru dobiti itekako više pažnje. Dojenje je jedna od njih. Naizgled prirodan proces o kojem bi mnogi rekli da tu nema potrebe za prevelikim raspravama sa sobom donosi brojna pitanja koja zahtijevaju bolji fokus i povećanu svijest za ovu tematiku. Od dojenja u javnosti do bazičnih prepreka kao što je nedostatak informiranja i edukacije mladih majki, pa sve do stvaranja podržavajućeg i pozitivnog okruženja za dojilje – sve to ulazi u hitan vapaj prema većem prepoznavanju važnosti dojenja.
Kako bismo dodatno razjasnili neka pitanja, a upravu u tom cilju širenja svijesti o dojenju, porazgovarali smo s doulom, dr. sc. Anom Ostojić. Uloga majke dvojici dječaka Anu je odvela u čaroban svijet majčinstva i roditeljstva te je s vremenom postala porodna i postpartum doula, savjetnica za autosjedalice i strastvena volonterka na različitim projektima vezanim uz majčinstvo, dojenje te edukaciju i osnaživanje mladih majki i njihovih partnera. Odvojite trenutak i pročitajte ovaj važan intervju o dojenju.
Mnoge žene danas još uvijek ne znaju puno o doulama. Tko su doule i koje sve vrste podrške doule mogu pružiti trudnicama i dojiljama?
Termin ‘doula’ uvela je antropologinja Dana Rafael sedamdesetih godina prošlog stoljeća, u svojoj knjizi o dojenju (“The Tender Gift: Breastfeeding”) koji se odnosio na brižnu, iskusnu ženu koja dolazi u dom “biti nježna majka novoj majci”. Porijeklo riječi doúla (δούλα) dolazi iz grčkog i u originalu znači „rob, sluga” te je uvedeno kao suvremeni koncept u značenju „ona koja služi ženi“. Danas se naziv doula odnosi na profesionalnu i educiranu osobu koja pruža kontinuiranu, prvenstveno emocionalnu, ali i fizičku, informativnu i bilo koji drugi tip podrške koji je ženi potreban u razdoblju trudnoće, poroda i tijekom babinja. Doulin osnovni zadatak je služiti ženi u smislu da joj osigura siguran prostor, provjerene informacije poduprte iskustvom te pomoć i bezuvjetnu podršku, bez nametanja ili osude.
Imamo osjećaj kako se o porodu priča jako puno, dok se istovremeno dojenje pomalo stavlja u neki općeniti prirodni kontekst unutar kojeg žene ne uspiju toliko toga saznati i pripremiti se za dojenje onako kako bi trebale. Mislite li i Vi da je tako i na koje bi se načine to moglo promijeniti?
Uobičajeno je da žene od trenutka kada saznaju da su trudne svu svoju pažnju usmjere na sam porod, što je i razumljivo jer to je ogroman životni događaj, vidljiva prekretnica kada beba napokon bude u majčinom naručju. No, gledajući vremenski sami porod, zajedno s razdobljem trajanja trudova i boravka u bolnici rijetko ukupno potraje duže od tjedan dana, što je u usporedbi s dojenjem znatno kraće razdoblje. S druge strane o dojenju se relativno manje priča, žene puno rjeđe otvoreno dijele svoja iskustva vezana uz dojenje, pogotovo ako su nailazile na određene prepreke koje obično pokušavaju prevladati same misleći da kako je dojenje prirodno, pa onda sigurno s njima nešto nije u redu ili ne rade sve kako treba. Mislim da su se zadnjih godina i u zdravstvenom sustavu i u medijima počele češće otvarati teme vezane uz dojenje, a i same poznate majke u javnosti lakše dijele neka svoja iskustva, što je odlična stvar. U zadnjih desetak godina broj doula se dosta povećao i ima sad već određeni broj koje redovito preko edukacija i koristeći svoje kanale na webu i društvenim mrežama rade na širenju provjerenih informacija, rušenju uvriježenih mitova o dojenju, nude potporu i tako pridonose stavljanju dojenja u prave okvire i na važno mjesto koje zaslužuje.
Kada govorimo o dojenju, koje su po vama tri najteže stvari s kojima se žene susreću kod dojenja i zašto? Što Vi savjetujete, kako ih riješiti?
Iako bi se na prvu moglo činiti da će tu odgovor biti nešto praktično poput ravnih bradavica o kojima često čujemo u rodilištima i savjetovanja da se krene prvo sa šeširićima ili pak zastoj mlijeka i začepljenih kanalića…, ipak najteža stvar s kojom se svaka žena nužno mora suočiti na početku dojenja jest njeno povjerenje u vlastito tijelo koje jest sposobno stvoriti adekvatne količine mlijeka za njenu bebu. Naravno da samo vjerovanje ne može dovesti do toga da se mlijeko u pravom trenutku stvori i da beba bude nahranjena samo dobrom namjerom, stoga je već tijekom trudnoće nužno da se trudnice (a i njihovi partneri!) informiraju i razumiju kako žensko tijelo stvara mlijeko. Također je važno razumjeti i koji mehanizmi su potrebni da se mlijeko otpusti, kako bebu pravilno namjestiti na dojku uz pravilan hvat i koliko često dojiti bebu, što se mijenja s fazama razvoja. Najbolja priprema je prisustvovati tečaju o dojenju uživo jer će tamo žene dobiti provjerene informacije, a isto tako mogu vidjeti i probati različite položaje za dojenje s bebom lutkom. Tek dobro razumijevanje fiziologije dojenja, zajedno s već spomenutim povjerenjem u vlastito tijelo i vježbanjem pokazanih položaja i ispravnog stavljanja na dojku su dobra baza za uspješnu uspostavu dojenje. Ako tijekom same trudnoće nije uloženo dovoljno pažnje za pripremu za dojenje, što je nažalost čest slučaj, tada uskačemo u pomoć mi doule dolaskom rodilji u posjet u babinju i provedemo, u sigurnom okruženju njihovog doma, nekoliko sati na rješavanju konkretnog problema uz sve dodatne potrebne upute koje uz njenu daljnju upornost tada vode do uspješnog dojenja.
Mislite li da žene danas prelako odustaju od dojenja jer je ono zahtjevno?
Dojenje je vještina koja zahtjeva puno strpljenja i upornosti ma koliko predznanje i priprema bili dobri. Također treba naglasiti, iako stoji da dojenje jest prirodan fiziološki proces, potpuno je krivo shvaćanje da je moguće da rodilja sama s vremenom uspješno ovlada dojenjem! Naime, ljudi kao najnapredniji sisavci, jedini se rađaju u potpunosti ovisni o roditeljskoj brizi i njezi. Prema zadnjim istraživanjima, procjenjuje se da ljudske bebe zaostaju devet, pa čak i dvanaest mjeseci u neurološkom razvoju u usporedbi s ostalim tek rođenim primatima te da je potrebno razdoblje od najmanje tri mjeseca nakon poroda da ljudski sustavi sazriju i da se ta razlika nadoknadi. Ova saznanja poznata su već neko vrijeme pod imenom četvrto tromjesečje (fourth trimester). U tom razdoblju, osnovni zadatak roditelja, uz pukog održavanja bebe na životu, jest pomagati bebi da regulira i prepozna vlastite potrebe i reflekse. Iako bebe odmah nakon poroda imaju sposobnost refleksnih motornih kretnji (breast crawl) i usmjeren osjet mirisa da nađu dojku, stupanj razvoja na kojem se ljudska beba rađa također znači da je ona jedini sisavac koji nije sposoban samostalno dojiti već je za to nužno potrebna pomoć majke kako bi pripomogla ispravnom hvatu i postavljanju na dojku. Ovdje još treba nadodati da sve primate, pa tako i ljude, netko treba naučiti i pokazati im kako dojiti te da bi dojenje bilo uspješno nužno je potrebna praktična podrška. Kada sve ovo uzmemo u obzir, lako je zaključiti da kada majka zaključi da dojenje nije uspješno je gotovo u pravilu, posljedica izostanka adekvatne informiranosti i kontinuirane podrške iskusnih osoba u ovom kompleksnom fiziološkom procesu.
Smatrate li da je neki određeni položaj kod dojenja najbolji i najuspješniji i zašto?
Postoji nekoliko osnovnih položaja za dojenje i različite varijacije za svaki od njih, ovisno o razvoju i dobi dojenčeta. Nakon poroda rodilje su najčešće upućene da doje ležeći, kako bi se u tom položaju, poduprte jastucima, mogle najbolje opustiti. Kao i svi položaji i taj ima svoje prednosti i mane. Prednost je da rodilja ne sjedi što neposredno nakon poroda većini odgovara pogotovo ako su bile rezane ili šivane, no taj položaj ne dozvoljava puno dodatnog namještanja bebe na dojku i vrlo ograničava popravljanje hvata što je u prvim danima vrlo važno. Ako žele uspješno dojiti, što nužno uključuje velik broj sati u danu, važno je da se žene informiraju i isprobaju kroz neko vrijeme različite položaje kako bi odlučile koji nabolje odgovara i njima i bebi. Ono što bih istaknula da je posebno važno za uspješno dojenje je ispravan položaj bebe koja treba biti okrenuta prema mami trbuhom i da su joj uho, rame i kuk u istoj ravnini, kako ne bi došlo do krivljenja tijekom podoja. Svaka dojilja će isprobavanjem s vremenom sama izabrati najbolji položaj za sebe, s tim da taj položaj treba uvijek uključivati činjenicu je dojilja udobno smještena i da ima pripremljenu vodu i nešto hrane nadohvat ruke, baš zbog toga što podoji znaju potrajati.
Koja su najčešća pitanja koja Vam žene postavljaju vezano uz dojenje i koji su najčešći savjeti koje im dajete?
Kada sam u kontaktu s dojiljama, obično sam pozvana jer je već iskrsnuo neki problem tako da najprije poslušam da mi sama kaže o čemu se točno radi. Česta pitanja su u kojem položaju dojiti, je li hvat bebe ispravan, kako postupati s natečenim i vrućim grudima nakon prvotnog naleta mlijeka ili je li potrebno i koliko često izdajati. No, zapravo o kojem god prvotnom problemu se radilo, gotovo svaki upit se svodi na majčinu brigu ima li dovoljno mlijeka i dobiva li beba dovoljno. Žene uvijek brine to što kod dojenja ne vide koju količinu mlijeka je beba pojela. Zato treba pratiti nekoliko pokazatelja koji nam mogu dati odgovor dobiva li beba dovoljno mlijeka. Najlakše je pratiti broj mokrih pelena kojih kroz dan treba biti minimalno šest, a pokakanih jedna do tri. Bebin porast težine može biti dobar pokazatelj, no bebe nikako ne treba vagati svaki dan, niti očekivati dnevni porast težine jer one rastu skokovito i dodatno osim težine u prvim mjesecima dobivaju puno u visinu i obujmu glave. Živahnost bebe je uvijek dobar pokazatelj, a krepki plač u prvim tjednima nakon poroda je odličan znak da beba dobiva dovoljno energije dojenjem.
Što vam je najteže, a što najljepše u Vašem poslu?
Svaka žena, pa tako i svaka trudnica i rodilja imaju neku svoju priču, neke svoje strahove i svoje želje…To od mene kao doule svaki put iznova zahtjeva prilagodbu i kreativnost u pristupanju kako bih prepoznala i uspjela se prilagoditi njenim potrebama. Nije uvijek lako odabrati što bi ženi u određenom trenutku najbolje odgovaralo i bilo na korist, je li to informativna podrška, ohrabrenje da se ona može nositi sa svojim brigama i strahovima ili samo toplina dodira i sigurnost prisustva. Pa mi je baš zbog svega ovoga uvijek najveće zadovoljstvo kada vidim da je moja suradnja s trudnicom rezultirala zadovoljstvom i poboljšanjem njenog iskustva poroda i dojenja.
Koliko često Vas žene angažiraju i u koju svrhu? Više kao podršku za porod ili za dojenje?
Kako su žene redovno više fokusirane na sam porod, tako su i njihovi upiti vezani za moj angažman kao doule u pripremi za porod češći. Žao mi je da me rodilje kao postpartum doulu angažiraju tek kad iskrsne neka poteškoća i da još uvijek nije uvriježeno razmišljanje trudnica da im je pravovremena osnovna priprema za dojenje jednako tako potrebna, ako ne i potrebnija jer je dojenje kompleksna vještina koju je nužno da vas nauči i da vam je pokaže osoba s dobrim poznavanjem, a poželjno je i iskustvom dojenja.
Što je s dojenjem u javnosti? U Hrvatskoj je ova tema još uvijek pomalo problematična i kao da predstavlja svojevrsni tabu, a da ne govorimo o mjestima u javnosti koja nikako nisu prilagođena za dojilje. Znači kada majke s malim bebama požele nahraniti svoje dijete, moramo priznati da nemaju gdje, pokrivaju se krpama i tetra pelenama… Time dojenje automatski svrstavamo u aktivnost koja je rezervirana za privatnost u svoja četiri zida, a to ne bi trebalo biti tako. Što mislite, zašto smo kao društvo toliko zatvoreni u tom smjeru? Što možemo kao društvo napraviti bolje da bismo bili otvoreniji i informiraniji o dojenju?
Iako živimo u modernim vremenima kada deklarativno svi imaju pravo na svoj izbor i slobode, nažalost još uvijek je čest slučaj u praksi da jedan prirodan proces, kao što je dojenje, koji služi da kod bebe zadovolji osnovne potrebe, još uvijek nailazi na javno prozivanje kod različitih skupina ljudi, pa čak i od strane žena i majki, što bi bilo najmanje za očekivati. Još uvijek imamo nedovoljno javnih prostora koji su osigurali adekvatno mjesto samo za previjanje bebe, dok su mjesta za sjesti i predahnuti s bebom u naručju, a kamoli je podojiti ili čak pripremiti bočicu za hranjenje u miru, češće iznimke nego pravila. Imam dojam da je u našem društvu uvriježen stav da je dojenje i sva ostala briga o bebi zadatak prvenstveno, ako ne i isključivo majke, koja mora naučiti sve aktivnosti vezane uz bebu obaviti sama, na nekom mjestu gdje ih nitko neće vidjeti kako ne bi ometale bilo koga drugoga. Definitivno stoji da će velika većina brige i njege beba, gotovo tijekom čitave prve godine, nužno biti na majci jer mi kao ljudi smo po prirodi orijentirani na jednog primarnog skrbnika što nam je većini majka. No, baš i zbog tog razloga mislim da treba raditi na osvještavanju i povećanju osjetljivosti društva kao cjeline i pojedinaca koji se nalaze u bliskom okruženju mlade majke da nam svima postane uobičajeno i normalno da smo na dispoziciji i od pomoći majkama i mladim roditeljima, a ne da im otežavamo situaciju tako što ih nedostatkom adekvatnih mjesta za boravak s malim bebama dodatno izoliramo.
Dojenje je nedvojbeno najbolji izbor za prehraniti dijete, no ono uz taj primarni aspekt nudi nebrojene druge blagodati i za bebu i majku, ali i dugoročno za društvo u cjelini tako što se dojenjem osigurava sigurno utočište za bebu u naručju majke čime se stvara čvrsta emocionalna povezanost majke i bebe. To rezultira razvojem sigurnije i samostalnije osobnosti djeteta, majkama ojačava i umanjuje rizike od različitih bolesti, i sa sobom nosi financijske prednosti i osjećaj veće obiteljske sigurnosti. Mislim da trebamo nastaviti aktivno raditi na promoviranju dojenja i informiranju i educiranju svih skupina javnosti o dobrobitima koje dojenje sa sobom nosi i da temu dojenja treba uključiti u sve aspekte školovanja. To znači, od najranije vrtićke dobi, kako bi nam s vremenom svima u glavama asocijacija na dojenje uvijek bila vezana uz to kako je to prirodan proces koji je koristan na više nivoa i uvelike doprinosi fizičkom i psihičkom boljem zdravlju beba i majki, a time i čitave obiteljske cjeline.
Moglo bi vas zanimati i: Zajednički obiteljski obroci pozitivno utječu na djecu, a evo i kako
Razgovarala: Dalia Žmegač-Kunić
Foto: Pexels