Zdravi obiteljski odnosi itekako su narušeni posljednjih tjedana i tu se ne moramo zavaravati. Dapače, što se prije s tim suočimo, manje ćemo štete napraviti i sebi i ukućanima. Trudimo se ostati pozitivni, pratiti sve preporuke, no količina obaveza i uloga se onima koji imaju djecu višestruko povećala. Kako ostati normalan, pitanje je koje si mnogi od nas postavljaju zadnjih dana.
Život online
Pogledajmo kako otprilike izgleda jedan prosječni radni dan četveročlane obitelji s dvoje djece u kojoj je jedno školarac, a drugo vrtićanac. Roditelji rade od kuće, jedan od njih povremeno ide na teren svojim poslom i pritom si već danima pokušava osigurati e-propusnicu.
Imate samo dva računala, jer djeca su premala da bi trebala imati svoje. Ali sad treba i njemu pa mu ustupate svoje. Dotle odrađujete pranje, kuhanje, čišćenje ako se dijete snalazi s ovakvim tipom nastave, ako ne, ostajete uz njega kao asistent. Zamišljate u glavi kako se ručak sam kuha, veš sam stavlja na pranje. Vizualizacije izvježbane na najjače. Mejlom dobivate hrpu listića i brojeva stranica koje dijete u određenom roku treba obaviti za školu. Dijete baš i nije motivirano, ono bi malo na igranje kod susjeda. E ne može. Jer… Objasnimo koliko najjednostavnije možemo. Vidimo njihove blijede poglede, ali trude se i oni sa svoje strane. Nekoliko puta zaredom različitim intonacijama ponavljaju svoje prohtjeve. Kažete im neka si nabave e-propusnicu za susjede. Ha!
Odgoj djece u doba karantene
“Al meni se ovo ne da ispunjavati” – govori školarac. Vrtićanac vam svesrdno skida trenirku dok se vješa po nozi da vam pokaže nove tetovaže koje je upravo obavilo svim dostupnim flomasterima dok ste se vi bavili zadaćom o proljetnicama. Gledate na sat da ne propustite djetetu upaliti online nastavu kako bi bilo u redovitom kontaktu s učiteljicom i svojim razrednim prijateljima. Dijete začuđeno gleda u ekran pun svojih vršnjaka i pokušava pohvatati sva pitanja i upute. Srećom, ima “asistenta”. I malo “smetalo” koje svaki čas pobjegne tati koji je zadužen da ga drži pod kontrolom. Dobiva po peti put u danu zabranu za jedenje slatkiša zauvijek.
Kasnije ga ponovo pokušavate motivirati da odradi dio zadaće. Pritom već uveliko kasnite sa svojim poslom i gledate kako dan odlazi, a vi ćete opet navečer nadoknađivati sve što se može. Nakon petog odbijanja pisanja i školarca koji je na rubu suza, jer ga nitko ne razumije, a ono ne razumije zašto išta mora raditi, malo ste već izgubili živce. Malo je reći “malo”. Vrtićanac glumi bebu, nekako se prisjetio da je tada bilo sve ljepše i svi su skakali oko njega, a ne ga ignorirali cijelo vrijeme. Gubi moć govora i uglavnom glumi da plače i tepa. Čudite se kako mu to nije isparilo i kako dobro imitira ljudsko mladunče.
Dobar i loš policajac
Muž preuzima školarca nakon poslanih 50 mejlova i smiruje vas, jer kao čemu vikanje. Nakon 20 minuta vi smirujete njegovo vikanje. Razmišljate da i vi počnete baš kao i vrtićanac glumiti malu bebu u nadi da će se netko drugi pobrinuti za sve. Perilica veša i dalje ne mrda, iz kuhinje se ne osjeća miris domaće juhice. Vizualizacija nije bila dovoljno uspješna. Pih!
Posvađate se sa suprugom, pišete učiteljici da vi to tako više ne možete i neka smanje količinu zadaće. U sebi razmišljate da sutra niti ne uključite dijete online pa da stignete bar dio posla odraditi u to vrijeme. Vrtićanac se sakrio u ormar zajedno s čokoladom za kuhanje koja je slučajno ostala nadohvat. Školarac ga cinka pa mu otimate preostale dijelove plijena i vodite na pranje svega što je na njemu umrljano plijenom. Niti ne pokušavate razmišljati na što liči ostatak robe u ormaru. Neka to bude iznenađenje jednom kad dođe na red.
Raspad sistema
Pokušavate dogovoriti sa suprugom tko će s djetetom raditi zadaću, jer samo neće ni pod razno. Padaju u vodu svi savjeti o tome da ih se treba pustiti da sami obavljaju zadaće. Vrtićanac želi odraditi zadaće od školarca. Uviđate da je sve naopako i da bi svi radili nešto drugo osim onoga što bi “trebali”. Požalili biste se frendici, ali već vas čeka 15 poruka drugih mama s istim problemima. Nemate pojma kako se izvući iz svega. Kažete školarcu da ne treba ništa, baš ništa. Što se vas tiče, to je njegov problem, vi ste svoju školu prošli. Školarac se sav sretan diže s mjesta, jer to shvaća vrlo doslovno.
Žalite što ste maločas rekli to što ste rekli, jer sad treba sve iznova. Pun vam je kufer. A čak ne smijete nikud ni otputovati. Od cijele galame sjetite se da ipak djecu i sebe treba nahraniti pa mahnito spremate ručak. Vrtićanac se već do tada dočepao hrane kod bake, a k tome je preselio i svoje stvari, jer se kod nas na katu “ne može više živjeti”. Uviđate da je vrtićanac jedini normalan, ali to vas ne tješi, jer vrijeme ide tik tak, a posao, ručak ni zadaća nisu obavljeni. O vešu i suđu da ne pričamo.
Uvijek može gore, ali i bolje
Do jučer su stvari još donekle funkcionirale, ali izmakle su kontroli. Našli smo se u vremenu u kojem se na neodređeno vrijeme borimo s nevidljivim (ne)prijateljom koji nas je pokušao spojiti, pustiti da se više družimo zajedno, promislimo o tome kako živimo, budemo s djecom više i da se jedni drugima posvetimo, ali nije promislio što ako svi ostali odluče da se moramo praviti kao da je sve u redu i nastaviti s poslovima, sa školom, s obavezama. Ne tješi ni činjenica da neki moraju raditi izvan kuće pa niti ne mogu biti uz djecu, niti činjenica da svakodnevno hrpa ljudi ostaje bez posla, pa ne zna na koji način da se pobrine o vlastitoj djeci…
Praktični koraci koji vode do ostvarenja misije ‘zdravi obiteljski odnosi’
Prijateljica mi priča kako je izvela dijete u šetnju nasipom, jer je teško očekivati da će dijete tri sata provesti u stanu u tišini dok tata drži online nastavu studentima. I kroz razgovor se složimo da sva tuđa očekivanja, uključujući naša, sada trebamo smanjiti i pridržavati se ovih savjeta:
- Sačuvajte živce i zdrav razum: ne glumite superheroje koji stižu sve i odjednom uz sve svoje uloge postaju još i učitelji, vrtićke odgojiteljice, savršene domaćice i zaposlenici godine. Napravite osnovno i usporite.
- Svaki dan bar malo izađite s djecom u prirodu i nadišite se zraka, natrčite. Imunitet bez toga neće opstati, a on je ključan da se tijelo može nositi s virusom. Mi jako dobro znamo da #bitidomanijekoma, ali i da je šetnja nužna da ne atrofiramo kod kuće i da djeca uhvate svoj djelić trčanja i skakanja. Odaberite mjesta gdje nema ljudi, prošećite šumom, napunite se energijom proljeća.
- Klonite se predugog gledanja u ekrane!
Htjet ćete nadoknaditi sve serije koje niste gledali, filmove koji se nude besplatno, ali nemojte. Nemojte se niti natovariti online edukacijama. Radije kartajte s ukućanima, igrajte društvene igre, plešite, igrajte pantomime, čitajte, zajedno kuhajte, učite nova jela. Razgovarajte međusobno! Igrajte igre riječima, slažite kockice, tisuće je stvari koje možete raditi skupa. Crtajte, pjevajte, smišljavajte sami svoje igre.
Povratak sebi
- Uvedite jutarnju meditaciju: za sebe, ali i za ostale. Izaberite na youtubeu neke koja vam odgovaraju i samo pustite zvuk da vas vodi. Za djecu ćete pronaći vođene meditacija na kanalu Vježbaonica sreće. Ako vam pođe za rukom da ih uvedete kao ritual barem nekoliko puta na tjedan, vaši će obiteljski odnosi uistinu napredovati.
- Vježbajte! Pratite na našem portalu savjete stručnjaka o vježbanju ili pak pronađite vježbe koje vama najviše odgovaraju. Uključite sve članove obitelji. Vježbanje je uz zdravu prehranu i redovite šetnje, jedno od ključnih stvari za održavanje zdravog imuniteta. Minimalno što možete napraviti je da svaki dan odradite vježbu Pet Tibetanaca.
- Spavajte dovoljno! Osim po noći, ako si to možete ikako priuštiti, odspavajte kratko i preko dana ili bar legnite i opustite se na 10-20 minuta. Pripazite da vam plavo svjetlo me ometa san.
- Puno se smijte i grlite s članovima obitelji. Ne može se pretjerati sa smijanjem ako je ono pozitivno i nikoga ne vrijeđa. Izvodite luckaste grimase, glumite jedni druge, šalite se, pogledajte poneke smiješne video klipove na youtubeu. Smijeh je zarazan, a izuzetno koristan. Nađite svaki dan povod za smijanje. Pa čak i na vlastiti račun.
- Naučite reći: Oprosti.
Čak ako to niste radili ranije, prisilite se za svaki povišeni ton ili nelijepu riječ ispričati. Ispričajte se i sebi što ste pretjerali, što ste izgubili živce, što vam je svega previše. Isplačite se ako treba! Prigrlite i svoje tuge i ljutnje i strahove, ali ne tako da vas obuzmu, već da ih svjesno propustite kroz sebe i vratite se nakon toga u balans. Povratkom vjere u sebe, pozitivnim razmišljanjem, i svime onime što smo već iznad naveli. - Budite zahvalni i naučite djecu da redovito zahvaljuju na svemu: hrani, zraku, suncu, kiši, krovu nad glavom, obitelji, školi, svakom novom danu… Zahvalnost unosi u naše živote mir i sklad. Unosi svjesnost i potiče nas da jedni prema drugima budemo bolji. Da budemo bolji prema sebi.
- Pomozite drugima kojima treba pomoć. Kupite starijima u zgradi namirnice, budite ljubazni prema prodavačicama u dućanu, utješite druge koji se osjećaju nesigurno, primijetite i recite lijepe stvari kod drugih ljudi. Komentirajte na društvenim mrežama konstruktivno i s dobrim namjerama. Klonite se posprdnih komentara i huškanja na mržnju. Suzdržite se od svojih unutarnjih demona, jer vaše riječi i komentari jako mogu povrijediti. Odaberite radije nekoga razveseliti, nasmijati, pohvaliti. I pratite kakve promjene će vam to donijeti u život. Možda jedna od njih budu upravo zdravi obiteljski odnosi.
Tekst: O.M.
Foto: Pexels.com