Čitam ovaj naslov koji sam davno osmislila za ovaj članak i razmišljam koliko sam samo naivno ušla u Zero Waste izazov koji sam si sama zadala povodom Dana planeta Zemlje koji obilježavamo danas.
Razmišljala sam što bih to ja kao pojedinac mogla napraviti kako bih doista pokušala promijeniti navike i učiniti nešto lijepo za našu planetu. Oduvijek vjerujem kako pojedinac može napraviti razliku jer pozitivnim promjenama postajemo hodajući svjedok koji inspirira druge.
Tako sam vam ja dragi čitatelji idealistički pristupila cijeloj ideji i stvarno sam mislila da će je biti jednostavno realizirati sve dok nisam otišla u kupovinu.
Mislim da bi sve bilo i puno teže da unaprijed nisam osmislila jela koja ću kuhati te da nisam čvrsto odlučila da neću svaki dan ići u trgovinu nego da ću napraviti jednu tjednu nabavku.
Olakotna okolnost mi je bila ta što u posljednje vrijeme preferiram plant based prehranu i zapravo jako puno jela pravim od početka i sve manje kupujem gotove proizvode s pojačivačima okusa i umjetnim dodacima.
Također, doma sam već imala neke namirnice koje su mi dobro došle poput: žitarica, tjestenine, grahorica…
Shvatila sam da je jedini način da ostvarim ono što sam zamislila taj da što više toga pronađem na tržnici.
Od doma sam na tržnicu krenula sa šest platnenih vrećica i nekoliko staklenki u koje sam planirala staviti cherry rajčice i lješnjake. Na tržnici sam kupila i kruh kako bih izbjegla pekare, ali samo taj prvi dan. Doma sam već imala brašno tako da to nisam kupovala, ali sam planirala svaka dva dana praviti svoj domaći kruh.
Moj Zero Waste izazov
Što sam jela za doručak?
Osobno preferiram slatki doručak pa sam rotirala tri jela: chia puding, palačinke od heljde i zobenu kašu. Od prije sam doma imala i chia sjemenke, heljdu i zob. E sada, zamislite da nisam… To je taj dio koji je mogao biti jako izazovan da nisam imala sreću kakvu sam imala.
Voće sam kupila na tržnici. Uz doručak pijem i kavu i pitala sam se kako bih kupila kavu bez ambalaže da je kojim slučajem nisam imala doma… Srećom jesam, ali su me takva pitanja potaknula na razmišljanje i shvaćanje koliko smo zapravo danas ovisni o svim mogućim ambalažama. Moji baka i djed su živjeli na selu i sjećam se kako su zapravo većinu toga sami uzgajali i u njihovom domu gotovo da nije ni bilo ambalaža… Nažalost, danas smo miljama daleko od takvog načina života.
Što sam jela za ručak?
Za ručak često radim tortilje od kvinoje ili od crvene leće. Recept za takve tortilje možete pronaći ovdje.
Tortilje sam punila domaćim humusom te rajčicama, zelenom salatom, mrkvom…
Također, jako volimo praviti različite umake za tjestenine (najčešće biram onu od smeđe riže), a nezaobilazna su naravno i variva.
Za mene bi jedan idealan radni tjedan kada je ručak u pitanju izgledao ovako:
PONEDJELJAK
Varivo (za 2 dana) sa salatom i domaćim kruhom
UTORAK
Varivo sa salatom i domaćim kruhom
SRIJEDA
Tortilje s povrćem i namazom (avokado namaz ili humus)
ČETVRTAK
Tjestenina s pečenim povrćem
PETAK
Krumpir salata s ribom i zelenom salatom (Ovaj tjedan sam preskočila ribu jer mi je bilo malo komplicirano ići u ribarnicu sa staklenkom)
Što sam jela za večeru?
Budući da je trenutno sezona šparoga za večeru sam često jela salatu sa šparogama. Jako volim i salatu od cikle i mrkve s kvinojom. Začinim je s bučinim uljem, soli i limunom. Ponekad jedem i krem juhu od povrća ili samo voće ako sam imala zasitniji ručak. Kruh sam pravila sama od brašna koje sam već imala pa bih nekad jela i kruh s nekim povrtnim namazom.
Međuobroci
Kako sam odlučila da tjedan dana neću kupovati ništa s ambalažom, shvatila sam da mi je gotovo nemoguće otići u klasičnu trgovinu i samim time nisam jela slatkiše i grickalice. Od lješnjaka koje sam kupila i datulja koje sam imala sam napravila energetske kuglice koje bih jela uz kavu popodne tako da iskreno nisam ni osjećala želju za nečim dodatnim.
Što sam postigla u ovih tjedan dana?
- Sve što sam kupila sam do kraja iskoristila
- Naučila sam cijeniti zalihe koje imam doma i od sada ću ih detaljno proučiti prije nego krenem u kupovinu
- Naučila sam biti kreativnija u kuhinji i snaći se s onim što imam
- Shvatila sam koliko sam inače ovisna o proizvodima s ambalažom i koliko truda trebam uložiti da to promijenim
- Uštedjela sam oko 50 eura na namirnicama
- Osjećala sam se energično u svom tijelu jer sam ga hranila isključivo cjelovitim namirnicama
- Nisam potrošila niti jednu jedinu vrećicu
- Toliko manje smeća!
Zaključak
Svjesna sam kako u našoj državi još uvijek teško mogu živjeti potpuni Zero Waste, ali u ovih tjedan dana sam shvatila da mogu značajno promijeniti svoje navike. Osim što ću na taj način pomoći našoj planeti, pomoći ću i sebi. Tijekom ovih sedam dana bila sam tako organizirana i zapravo ponosna na sebe jer sam sva svoja jela pripremala od početka i kao da sam više uživala u cijelom procesu od kupovine, pripreme do objedovanja.
Zanimljivo je i tipa to da mi je sredinom tjedna nestalo dezodoransa, ali i to sam napravila doma. Pomiješala sam kokosovo ulje, sodu bikarbonu i dodala par kapi eteričnog ulja lavande. Mislim da me ovaj tjedan podsjetio i na to koliko smo mi ljudi kao bića snalažljivi. :)
Radujem se vidjeti gdje će me početak ovog mog Zero Waste načina života odvesti. Ako mi se na tom putu pridruži jedna osoba ja ću biti sretna i zahvalna.
Sretan nam Dan planete Zemlje svima! Čuvajmo je kako god možemo i zapamtimo da ona bez nas može, dok mi bez nje apsolutno ne možemo.
Tekst: Anđela Sabranović
Foto: Anđela Sabranović