Svjedoci smo brojnih i neprekidnih polemika oko prava žena na porodu, iskustava koja se direktno tiču liječničke skrbi u Hrvatskoj, kao i samog pristupa i komunikacije između zdravstvenih radnika i pacijentica na ginekološkom području. Na putu prema ostvarivanju željenog, dostojanstvenog roditeljstva, svakoj ženi, bilo da je trudnica ili rodilja, potrebna je pomoć i podrška cjelokupnog društva, a posebno obitelji i liječnika s kojima je u dodiru tijekom ovog vrlo osjetljivog razdoblja života. Budući da mnoge žene u našoj zemlji i dalje nisu sigurne koja su njihova zakonska prava i što mogu birati, a što ne, kada je porod u pitanju te priprema za isti, odlučili smo istražiti što se krije iza nedovoljne informiranosti i „razbiti“ makar jedan sloj zbunjenosti i neinformiranosti na tom području.
Smatramo kako bi svaka žena trebala imati pravo na informacije koje jasno, razumljivo i nedvosmisleno daju odgovor na sva njena pitanja (a vjerujemo kako ih je u tom životnom periodu zaista puno). Opcije koje žene imaju kada je porod u pitanju svaki put se na kraju svedu na prešutni savjet: „Samo slušaj liječnike što ti govore i sve će biti dobro.“ Iako mnoge od nas nisu liječničke struke, mišljenja smo da živimo u 21. stoljeću, u uređenom društvu i dio smo Europske unije, što bi trebalo značiti da ipak imamo pravo na iznošenje određenih stavova i lijepu, ljudsku i normalnu komunikaciju na relaciji liječnik – pacijent. Ipak, to se često ne događa, zbog čega se mnoge žene odlučuju roditi u privatnoj poliklinici gdje žude za pozitivnim pristupom o kojem govorimo. Trebamo li i dalje šutjeti i podržavati praksu u kojoj trebaš platiti velik novac da bi dobio odgovarajuću razinu dostojanstva i autonomije?
Kako bismo osigurali stručno mišljenje koje može donijeti jasnu informaciju i putokaz unutar ove tematike, obratili smo se gđi Branki Mrzić Jagatić, programskoj koordinatorici u udruzi Roda. Ovdje možete pronaći i Rodin priručnik o pravima žene na porodu.
„Porod je iznimno snažno i emotivno iskustvo u životu žene, a način na koji žena rađa obilježit će njezinu tranziciju u majčinstvo. Ako je to iskustvo bilo pozitivno, ono će se kao takvo odraziti ne samo na majku i dijete, već i na cijelu obitelj pa i na društvo. S druge strane, bolno, traumatično iskustvo može izazvati trajne posljedice zbog kojih neke žene imaju teškoće u postpartumu te kasnije. Traume mogu biti fizičke i emotivne i mogu se negativno odraziti na ostatak života i ostaviti duboke ožiljke. Skrb za trudnice i rodilje trebala bi biti takva da im jamči osjećaj dostojanstva i poštovanja, a poštivanje prava žena na porodu trebalo bi biti dio standardne skrbi za rodilje. To podrazumijeva da je rodilja aktivna sudionica u svom porodu, da može donositi informirane odluke o postupcima koji se provode i da je partnerica zdravstvenim radnicima i radnicama koji joj pružaju skrb tijekom poroda. Svaka žena ima pravo na dostojanstven porod, bez obzira na tijek i način dovršetka poroda. Nažalost, rutinske prakse i stav prema rodiljama kao prema objektima u našim rodilištima, ne ostavljaju puno prostora za poštivanje njihovih prava zbog čega velik broj žena svjedoči o svojim traumatičnim iskustvima. Nažalost, praksa u našim rodilištima sporo se mijenja i nije ni blizu one prakse koju promovira npr. Svjetska zdravstvena organizacija, a sukladno kojoj bi žene tijekom poroda trebale imati skrb s poštovanjem. Takva skrb uključuje autonomiju žena, poštivanje njihovih želja, uvažavajuću komunikaciju, pružanje odgovarajuće podrške u donošenju informiranih odluka o vlastitoj skrbi, izbjegavanje ponižavajućih i nepotrebnih medicinskih zahvata. Mi u Rodi već više od 20 godina svjedočimo praksama u rodilištima koje su suprotne stručnim smjernicama i preporukama i koje ne počivaju na medicini temeljenoj na dokazima. Jednako tako, svjedočimo tome da se ženama uskraćuje pravo na zdravstvenu skrb jer nemaju dostupne ginekološke ordinacije, primarni ginekolozi mahom nezakonito naplaćuju preglede čak i u trudnoći, a pobačaj nije dostupan većini žena. Time se krši pravo žena na dostupnu i odgovarajuću skrb. Općenito, stanje u onom dijelu zdravstva koje skrbi za žensko zdravlje je poražavajuće i ponižavajuće o čemu svjedoče brojne žene.“
Niti jedan problem se nije riješio dok su akteri išli linijama manjeg otpora, a niti jedan izazov nije bio uspješno eliminiran dok se čučalo u zoni komfora u kojoj se nikoga ništa ne pita i radi se po ustaljenim obrascima koji ne donose odgovarajuće rezultate, ali se poštuju kako ne bi došlo do potencijalnog konflikta. Dakle, kako u svemu, tako i u području ove tematike, svakako bi trebalo uložiti mnogo više napora oko poštivanja i ostvarivanja bolje educiranosti i informiranosti, osobito u cilju osiguranja da će glas svake žene ići u smjeru aktivnog slušanja i poštovanja trudnice/ rodilje te da će joj se ponuditi određena razina autonomije i dostojanstvenog tretmana.
Tekst: Dalia Žmegač-Kunić
Foto: Pexels