Znate li tko su Čisteći medvjedići? Ekipa je to koja se sastoji od volontera koji brinu o tome da Lijepa naša ostane baš takva kakva bi trebala biti – čista i lijepa. Mi smo porazgovarali s Tenom Ćorić, voditeljicom Čistećih medvjedića u Trogiru i članicom XR Dalmacija. Što nam je sve Tena ispričala, saznajte u nastavku!
Vjerujemo kako su ljudi sigurno čuli za leteće medvjediće, ali i da će tek čuti (ako još nisu) za Čisteće medvjediće. Kako ste došli na ideju za ovo originalno ime? Imaju li Leteći medvjedići stvarno neke veze s imenom?
I te kako! Ovu sjajnu građansku inicijativu pokrenuo je Perica Štefan, koji je inače koncertni promotor, prošle godine početkom pandemije. Kako su koncerti bili otkazani, Perica se vratio iz Zagreba u Novu Kapelu obitelji, gdje su skupa počeli čistiti šumu. Preko Facebooka je tada pozvao javno da mu se ljudi priključe. Kako se u to vrijeme obilježavala 30. godišnjica “Letećih medvjedića”, uzeo je inspiraciju za ime od njih. Doduše, “Leteći medvjedići” se bore protiv bespravnog rušenja stabala, mi protiv smeća u prirodi. Ali, svim medvjedićima je priroda u prvom planu!
Koliko vas ima i zna li se točan broj čistećih medvjedića? Kada ste osnovani i kako vam se ljudi mogu priključiti?
Na društvenim mrežama nas prati ukupno 7000 ljudi, u grupama za dogovore imamo gotovo tisuću medvjedića. Svi smo mi ponekad aktivniji, a ponekad u hibernaciji. Do danas imamo preko 500 medvjedića iz cijele Hrvatske koji su čistili barem jednom s nama. Naši članovi održavaju akcije čišćenja i u inozemstvu, od Gruzije do Cipra pa i čak u Estoniji! Najbitnije je da se nešto pokrene – od mlađe do starije generacije. Bilo to s jednom osobom ili njih sto, važno je poslati poruku. Priključiti nam se mogu ljudi na Facebooku u naše grupe za dogovor Dalmacije i kontinentalne Hrvatske. Grupe se zovu točno tako:
Čisteći medvjedići – Dalmacija – grupa za dogovore
Čisteći medvjedići – Kontinentalna Hrvatska – grupa za dogovore
Kao što vidite, još nam tu fale neka područja Hrvatske.. Slobodno nam se javite za pokretanje “podružnica”. Za to ne treba puno, a nazad se dobije neopisivo puno ljubavi!
Ti si zadužena za južniji dio ČM i vidimo da si članica XR Dalmacija. Kako ljudi u Dalmaciji reagiraju na vaše akcije? Jesu li općenito svjesni važnosti ponašanja u prirodi?
Tako je! U studenome prošle godine sam pokrenula prvu akciju u Dalmaciji na otoku Čiovu gdje živim. Nakon toga se priključio i Split u kojem je voditeljica naša Ivana Leskur. U suštini nas ljudi podržavaju i čujemo dosta lijepih riječi. No, ne prođe to uvijek tako jednostavno. S nekoliko općina i gradova prije akcije moramo raspravljati oko toga gdje ćemo odložiti otpad nakon akcije. U takvim situacijama se pokazuje da mnogo ljudi i dalje bira novac nad okolišem. Takva nemoralnost ponekad zna biti frustrirajuća, ali veliko srce ljudi koji tada dođu u pomoć nam daje snagu za daljini rad. Mislim da ljudi općenito nisu svjesni situacije u kojoj se nalazimo. Razumijem da se svi – pogotovo sada u pandemiji – borimo s brojnim nenadanim situacijama. No, čini mi se, da su nam životi počeli biti sve više “jednokratni” umjesto sporiji i svjesniji.
Zbog toga sam se početkom pandemije priključila Extinction Rebellion, mreži ljudi – bez vođa – koja se koristi nenasilnim izravnim akcijama i građanskim neposluhom s ciljem da vlasti počnu pravedno djelovati po pitanju ekoloških i klimatskih promjena. Tada je jedina grupa iz Hrvatske postojala, i to samo u Zagrebu. Nažalost, ta se udaljenost pokazala prevelika za neke konkretne akcije, pa sam odlučila pokrenuti Extinction Rebellion Dalmacija. Tko nam se želi priključiti ili saznati više, naći će te nas na društvenim mrežama. Pridružite nam se!
Koji je najveći problem s kojim se susrećete u svojim akcijama? Pridružuju li vam se više stariji ili mlađi?
Možemo s ponosom reći da medvjedića ima starijih i mlađih! Naše akcije su zbilja doživljaj za svaki uzrast. Općenito u akcijama svatko da koliko može. Ne natječemo se, već činimo dobro. Za to nisu bitne godine, nego volja i želja.
Osobno sam imala jako neugodno iskustvo s jednom susjednom općinom. Zimi se maknu sve kante za smeće uz šetnicu plaže. Možete si misliti na što ta šetnica liči! Obratila sam se odgovornim osobama općine, no oni su tvrdili da akcija nije potrebna, te su odbili odvesti otpad. Na kraju smo prikupili 26 vreća! Ali moram reći da su ovakvi primjeri stvarno izuzetci i da komunalna poduzeća odlično surađuju. Ovom prilikom želim im zahvaliti na tome! Inače nam je jedini problem taj da ima previše smeća, a premalo vremena. Nažalost gotovo uvijek u jednom trenu moramo prestati i privesti akciju kraju, a smeća u većini slučaja još ima. To je tužno, ali nas gura dalje!
Kao što smo mogli vidjeti ovo ljeto, nemarno ponašanje ljudi kao da uzima danak i planet Zemlja nam vraća za sve što smo joj priuštili. Kako komentiraš natprosječne temperature, požare i općenite klimatske promjene? Kako možemo (ako možemo) utjecati na ljude da postanu obazrivi prema zemlji?
Činjenica je, da se nalazimo u klimatskoj krizi. Nažalost ljudi to baš i ne doživljavaju, ili ne žele osvijestiti. Meni se čini da je ljudima više dosta informacija sa svih strana. Ponekad je teško procijeniti, što je realna prijetnja, a što nije. Po mojem mišljenju ljudi bi trebali malo češće isključiti ekrane i provesti više vremena u prirodi. To je mali korak, ali itekako moćan. Povezati se s okolišem, podići svijest o okolini i dati mogućnost jasnijeg pogleda na život.
Kakav je općenito stav Hrvata prema ovakvim eko akcijama? Imate li podrški lokaliteta?
Iz osobnog iskustva mogu reći, da imamo dosta veliku podršku ljudi. Često čujemo pozitivne komentare prolaznika dok čistimo. Tako upadnemo i u razgovore, pa nam se čak i znaju pridružiti. No i dalje to nije dovoljno, jer oni ljudi koji bi baš trebali stvoriti veću povezanosti s prirodom, njih nema. Svaki dan vidim vozače koji bacaju opuške iz vozila i prođem pokraj glomaznog otpada u prirodi. Točno ti ljudi trebali bi nam se priključiti. Ima jedna poznata izjava: “Reuse – Reduce – Recycle”, što znači “Ponovo upotrijebi – Smanji – Recikliraj”. Akcijama čišćenja probamo ukazati na potrebu za vođenjem života po tom principu, jer majku prirodu gušimo otpadom. Naročito plastikom!
Kako bih educirala što više ljudi, pogotovo one mlađe generacije, počela sam objavljivati naše akcije i još više korisnog sadržaja oko aktivizma i sistemskih promjena na društvenim mrežama Tiktok i Instagram, gdje me možete pronaći pod imenom @geo.tena. Bacite oko i zapratite me!
View this post on Instagram
Nedavno si se vratila s Islanda. Podjeli s nama svoje dojmove.
Na Islandu sam volontirala preko Europskih snaga solidarnosti, što mi je bilo omogućeno radi mojeg angažmana s Čistećim medvjedićima i organizacije “Ocean Znanja” iz Zagreba. Tko čini dobro, tome se dobro i vraća! Provela sam tri mjeseci na Islandu i obišla cijelu državu. Bavili smo se raznim aktivnostima po pitanju okoliša. Najviše smo čistili plaže, koje su nevjerojatno zagađene plastikom. Tužni su to prizori, pa bi se vraćali u smještaj teških srca. Vrijeme smo uz to provodili na radionicama, i naravno otkrivajući otok. Bili smo čak na aktivnom vulkanu, to mi je definitivno bio najdraži trenutak volontiranja! Inače, preko Europskih snaga solidarnosti imaju pravo volontirati svi mladi iz Europske unije koji imaju između 18 i 30. godina. Smještaj, put i hrana su pokriveni. Tko može, neka iskoristi ovu priliku.
Što te se najviše dojmilo na Islandu?
Na Island sam krenula predodžbom, da je kao Skandinavska zemlja uređena i složena. Realnost izgleda potpuno drugačije! Po mojem mišljenju je jedino održivo to što koriste geotermalne energije. Inače su doista neozbiljni s prirodom! Kako sam tamo saznala, njih zovu “Talijani Skandinavije”, jer su dosta fleksibilni što se tiče obaveza. U drugu ruku, priroda otoka je nevjerojatna. To definitivno treba vidjeti! Doživjela sam ono što ljudi govore, da je to zemlja vatre i leda. Istaknula bih doživljaj skraćenog dana i skraćene noći. Nevjerojatno je u ponoć sjediti na otvorenome, a nebo iznad vas izgleda kao da je podne! Inače su mi jako falile šume na Islandu, jer njih gotovo da i nemaju. Zbog toga su u postupku pošumljavanja države. Mogu reći, da umjetno posađena šuma nije ista kao što je prirodna. To me je naučilo da još više cijenim majku prirodu u njenom izvornom obliku. Ne smije nam se dogoditi da izgubimo sve šume, sva mora i rijeke, sav led i jezera, pa da tek onda počnemo razumjeti, da izvornu prirodu nitko ne može zamijeniti.
Imaš li neki eko savjet koji bi voljela podijeliti s našim čitateljima?
Imamo privilegiju živjeti u predivnoj zemlji. Imamo sunce, imamo more, imamo planine i ravnice. Možda nismo iz ekonomskog aspekta najbogatija država na svijetu, ali kako kaže Guy McPherson: Ako misliš da je ekonomija važnija od okoliša, pokušaj zadržati dah dok brojiš svoj novac.
Moglo bi vas zanimati: Alternativa jednokratnoj plastici: ‘Bioplastika’ od riblje kože i ljuske
Razgovarala: Vjera Pađen
Foto: privatna arhiva