Kad govorimo o klimatskim promjenama najčešće spominjemo ugljični otisak (eng. carbon footprint), odnosno ukupnu emisiju stakleničkih plinova koje izravno ili neizravno uzrokuju osobe, proizvodi, tvrtke ili događaji. Opće je poznato kako prevelika količina stakleničkih plinova u atmosferi drastično utječe na ekosustav. Stoga se globalno provode mnoge inicijative za smanjenje ugljičnog otiska, a CO₂ u središtu je svih njih. No staklenički plinovi nisu jedini faktori koji narušavaju krhku ravnotežu u prirodi. Jeste li se ikad zapitali o svom vodenom otisku?
Što je vodeni otisak?
Na tragu ugljičnog otiska, vodeni otisak (eng. water footprint) je ona količina vode koju izravno ili neizravno ‘troše’ osobe, proizvodi, tvrtke ili događaji. Koncept vodenog otiska osmislio je Nizozemac, profesor Arjen Hoekstra 2002. godine kao način na koji se mjeri količina vode koja se troši i onečišćuje tlo tijekom proizvodnje usluga i dobara. Uz ugljični otisak i otisak zemlje vodeni otisak ekološki je indikator. Direktno je povezan s prehrambenim navikama stanovnika, ali i klimatskom zonom u kojoj se ono nalazi.
Primjerice, na područjima bez kiše bit će nužno navodnjavanje pri uzgoju biljaka što će trenutno povećati vodeni otisak. U područjima u kojima se prehrana bazira na mesu ‘troši’ se više vode… Pa će tako i otisak biti veći. Globalni prosječni vodeni otisak je 1385 m3 po glavi stanovnika godišnje i najčešeć je veći u razvijenim od nerazvijenih zemalja.
Kako se mjeri vodeni otisak?
Vodeni otisak mjeri se na tri razine – kao otisak plave vode, zelene i sive. Otisak plave vode je količina dobivena iz izvora površinskih ili podzemnih voda, kao što su rijeke i jezera. On je ona količina H₂O potreban za stvaranje nekog proizvoda. U otisak plave vode računamo i navodnjavanu poljoprivredu, vodu za kućanstvo, ali i komercijalnu upotrebu vode. Za razliku od plavog otiska, zeleni otisak označava onu količinu vode koja se dobiva iz oborina i koja je potrebna za uzgoj namirnica. Otisak sive vode je količina vode koja je potrebna za razrjeđivanje onečišćujućih tvari kao što je industrijski otpad.
Zašto zabrinjava povećanje vodenog otiska?
U proizvodnji hrane, odjeće i drugih dobara voda je nužan resurs i što se više povećava proizvodnja, raste i potrošnja vode. Prema projekcijama Ujedinjenih naroda zbog ovolike potrošnje vode čak 40% planete moglo bi se suočiti s deficitom pitke vode do 2030. godine. Naravno, najviše vode troši se u industriji, no tek su rijetke tvrtke koje promišljaju ovaj problem i traže alternativu. Ono što mi kao pojedinci možemo učinit jest razmisliti o racionalnom korištenju vode u vlastitim kućanstvima.
Krenite malim koracima. Dok perete zube ili se tuširate, zatvorite vodu da nepotrebno ne teče, kad kupujete namirnice sjetite se kako je za, primjerice, proizvodnju govedine potrošeno četiri puta više vode nego za proizvodnju iste količine piletine. Povrće ima manji vodeni otisak od bilo kojeg mesa. Velika količina vode troši se u modnoj industriji, osobito pri proizvodnji pamuka, pa obratite pažnju na brendove koji su osvješteni po tom pitanju i nastoje reducirati potrošnju vode pri proizvodnji odjeće.
Moglo bi vas zanimati: Smanjite otpad na radnom mjestu: donosimo učinkovite savjete!
Tekst: Lucija Biondić
Naslovna fotografija: Mathias Elle / Unsplash